Inače ne volim previše gužve ovakvoga tipa, ali kada se napokon provučeš kroz raznorazne preprodavače kineske konfekcije i dođeš do “gornjeg dijela” sa hranom i vinom - e tada si na konju.

Probao sam niz različitih mladih vina, ali ono što me najviše zadovoljilo bilo je vino gospodina Rubeše koje je točio u ugodnoj atmosferi stalne postave bačvarske “izložbe”. Količinski je najviše sa našim stolom “palo” kod Šporove jame gdje su svoje vino točili članovi udruge Belica.

Dobra vina će, kao dio Decanterovog međunarodnog kušanja vina putem vinomata, u suradnji s Enomaticom, kupcima pružiti priliku kušanja nagrađivanih hrvatskih vina po Decanteru za 2011. godinu u svim trgovinama Dobrih vina u Hrvatskoj (03-15 listopada).

The Decanter World Wine Awards je poznat po rigoroznom ocjenjivanju, koje ga je u konačnici učinilo najprestižnijim i najpouzdanijim izvorom vinskih preporuka širom svijeta. Decanter i Enomatic su u Hrvatskoj odabrali Dobra vina za prezentaciju nagrađivanih vina kao dio međunarodnog kušanja najboljih svjetskih vina na čase. 

Global Tasting se održava u više od 20 zemalja širom svijeta, uključujući svjetske velegradove kao New York, London, Pariz, Barcelona, Moskva, Tokyo i Sydney gdje će se event održavati istovremeno. U Dobrim vinima moći će se kušati  16 hrvatskih nagrađenih vina, kao npr. Krauthakerov Syrah 2009 (srebrna medalja) i Agrolagunina Malvazija Laguna Histria 2010 (brončana medalja) tijekom 2 tjedna.

I sami po vremenskom rasponu manifestacije možete vidjeti da u igri nije tjedan restorana, već dva tjedna, ali popularna manifestacija se vratila…

Popis restorana i menija možete pogledati na službenom sajtu događanja.

U Riječkom prstenu u menijima od tri slijeda za 100 kn možete uživati u restoranima Le Mandrać, Villa Astra,  Konoba Vrbnička žlahtina i Villa Astra,  Konoba Vrbnička žlahtina, te Grand Hotel Bonavia Kamov.

Promo video:

Denis Zembo, poznati hrvatski kuhar i vlasnik odličnog Le Mandrača u Volosku, izgleda da je  jedan od najzaposlenijih ljudi u industriji. Osim vođenja spomenutog restorana, gostovanju na velikom broju gastro manifestacija, pojavljivanju na televiziji, Zembo se bacio i u hotelijerske vode. 

U samoj blizini Amfiteatra u Puli otvorio je istoimeni boutique hotel sa 18 soba. Cijena soba, ovisno o veličini, pogledu i vremenskom dobu, je u rasponu od 229 do 803 kune. U sklopu hotela nalazi se i restaurant u kojemu će Zembo prezentirati svoj spoj jednostavne i inovativne mediteranske kuhinje.

Više informacija o hotelu na: http://www.hotelamfiteatar.com

U restoranu Vidikovac, do ovog ručka u lipnju, nisam bio preko 5-6 godina. Ono što se sjećam iz te ere je da su nudili vrlo jednostavnu klopu, ono što najviše prolazi kod nas - marende, roštilj i slične obroke. Vidikovac je pred koji mjesec završio u novoj sezoni “Jezikove Juhe”, nisam gledao tu epizodu, ali po ovome što mi je par ljudi reklo, Macchi nije previše kudio hranu.

Restoran se nalazi u samom centru grada Kastava, na predivnoj lokaciji sa jednim od najlješih pogleda na Kvarner. Kažu da slika govore tisuću riječi, pa evo da potkrijepim ranije napisano:

Došli smo za vrijeme ručka radnim danom, velika terasa restorana imala je par popunjenih stolova. Vrlo simpatična i pričljiva konobarica ubrzo je stigla do stola i iznijela svoje preporuke. 

Za početak smo uzeli dvije juhe, goveđu i juhu sa gljivama. Juha od gljiva koju je jela bolja polovica možda vizualno radi vrhnja nije izgledala previše privlačno, ali okusom je bila jako dobra.

Goveđa juha bila je puna sočnih komada mesa, sve u svemu dobar početak…

Zatražio sam bocu Jane, ali je konobarica rekla da ne drže botiljiranu vodu jer je Kastavska voda jako dobra. Sa ovim potonjim se slažem, ali opet mi djeluje da nema razloga zašto restorani ne bi nudili botiljiranu vodu. Zapravo ovo je možda jedini u kojem pamtim da nemaju Janu ili Studenu u boci. Mislim da je win-win situacija, ljudi su se već naučili da ne pitaju vodu u bokalu, pa su naučeni na botiljiranu vodu, a to i  donosi dodatnu zaradu vlasniku.

Kućno crno vino je Refošk od Sirotića, a koliko se sjećam mislim da je bilo i njegove malvazije. Dobro je išlo uz mesni dio ručka.

Uz juhu dobili smo i košaricu sa kruhom. U Vidikovcu rade domaći kruh sa sezamom, formom i okusom dobar, ali nažalost ranije narezan pa su mu rubovi već bili suhi.

Za glavno jelo smo se odlučili sa biftek - ja sam uzeo sa gljivama, dok je žena uzela u zelenom papru. Naručili smo medium, njen je bio dobro pečen, dok je moj nažalost bio previše pečen.

Umaci zadovoljavajući, jedino je možda trebalo biti malo više zelenog papra.

Kao prilog uzeli smo sočno povrće na žaru i krumpir, od kojih je 5-6 komadića bilo pregoreno. Za desert se nismo odlučili jer smo bili krcati, a ako se dobro sjećam u ponudi su bile samo palačinke.

U globalu Vidikovac mi izgleda kao sasvim solidno mjesto za everday ručak/večeru. Restoran sam pohodio sredinom lipnja 2011.

Pretprošli vikend smo odlučili povesti baku i didu, da sa svojih zajedničkih 160 godina malo vide krajeve iz kojih su se davno “trbuhom za kruhom” doselili u Rijeku.  Uz malo razgledavanja, bilo je to par dana odličnog društva, vrhunske hrane, jako dobrog vina i čistog guštanja. 

Vino koje je teklo u potocima bila je lokalna Graševina, za cjelodnevne fešte odlično u kombinaciji sa malo mineralne, dok sam (opet:) naučio da slavonska rakija nije najbolji način za završiti večer. 

Evo par slika koje su se našle na iPhoneu. Mislio sam da imam mnogo više fotki, ali očito mi je čašica u ruci smetala ajfonu ;)

Ime ove iznimno ukusne večere koja nas je dočekala prvog dana nikako da zapamtim - perkot som ili tako nešto. Ukratko som u malo gušćem gulašu, koji odlično ide sa tjesteninom i vrhnjem.

Ručak za rođakovo slavlje diplome, pečena svinjetina i janjetina.

Nakon svih tih kulena, sireva, špeka, mesa, priloga, drugi dan se ponovila ista hrana moralo se malo i zasladiti (tematski je sada bio i rođendan u điru).